blago meni

Život je lijep, prekrasan. Uživajmo u životu! Ima puno više pozitivnih nego negativnih stvari. Radujmo se, budimo veseli i smijmo se.





Ipak, ima i onih drugih stvari, koje nam jednostavno smetaju i pritišću nas. Dobro je o tome s nekim razgovarati. Bit će nam lakše. Voljela bih sve te stvari o kojima pišem s nekim "prodiskutirati". Možda i nisam u pravu? Ali kako nikome zasad nisam rekla za ovaj blog, nitko mi se i ne javlja. Možda netko "nabasa" na njega pa mi se javi sa svojom kritikom i mišljenjem.

U nedjelju sam bila bolesna i nisam mogla ići u crkvu pa sam misu gledala na televiziji. Bio je prijenos iz Knina. Bio je to Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Bilo je puno ljudi i u prvim redovim puno političara. Nemam ništa protiv. Prije nisu išli u crkvu, sad su progledali, obratili se i dolaze u crkvu. Mislim da se ljudi mogu i trebaju mijenjati. Najgluplje mi je kad netko kaže: "Ja tako mislim i uvijek ću tako misliti. Ja nisam od onih koji mijenjaju svoje mišljenje." Kao da je to nešto pozitivno. Sve se mijenja i sazrijeva, pa tako i čovjek. Njegovo tijelo tj. njegove stanice se za 7 godina posve izmijene, (ako sam dobro zapamtila te podatke). Pa zašto se čovjeku ne bi smjelo mijenjati i mišljenje? Čovjek svaki dan nešto novo vidi, čuje, pročita i na temelju toga stvara neke nove životne stavove. Usudila bih se reći: samo se budala ne mijenja.

Ali nisam o tome htjela pisati. Na početku mise domaći župnik počinje s pozdravljajem. I to, naravno, svih prisutnih političara, imenom i prezimenom, pozdravlja one poznate i one manje poznate. E, to mi se ne sviđa . Ispada da su političari neka povlaštena elita i u Crkvi. Ne samo da imaju povlaštene plaće, penzije i druge povlastice, nego su i u Crkvi povlašteni. Zar ne bi bilo dovoljno da ih sve skupa pozdravi jednom rečenicom? Ili se to tako čini iz pristojnosti? To zbilja ne razumijem. Kao da im se i župnici ulizuju i laskaju. Što se uopće na početku ima nekog posebno pozdravljati osim onog pozdrava: Draga braćo i sestre, dragi vjernici...Tu su svi obuhvaćeni. Istina, vođe naroda treba poštivati (ako to zaslužuju) . Ali ovo u crkvi mi se ne sviđa. Ne znam da li bi i Isus tako činio. Mislim da ne bi. Ako je nekoga posebno isticao, onda su to bili ljudi velike vjere, pa je onda njihovu vjeru stavljao drugima za primjer. Ne znam kako bi nazvao i što bi rekao onima koji dolaze u crkvu, naročito prije izbora, i staju u prve redove, samo da ih drugi vide.....?! Svaka čast onim političarima koji i inače idu redovito u crkvu. Njima je možda čak i nelagodno što ih se posebno proziva. Ali se zato naš dobri biskup Ante Ivas na kraju mise zahvalio prvo djeci i vjernicima a tek onda jednom rečenicom svim prisutnim političarima.

Ne smijem opet previše kritizirati, jer sam negdje pročitala, da koliko vremena nekoga kritiziramo, barem toliko moramo za njega i moliti. Inače, kod nas se puno kritizira i to često neosnovano i bez ikakvih argumenata. Svakoga se danas može "opanjkati" bez ikakvih posljedica. A kad ga pitaš, otkud ti to znaš, onda dobiješ "premudri" odgovor: Pa to svi znaju. Neki bi morali cijele noći moliti, ako bi i to bilo dosta, obzirom na količinu kritike.
Ja ću u ovom blogu upozoravati na neke pojave za koje mislim da nisu dobre ili bi mogle biti bolje. Ali to je ipak kritika i to me neće osloboditi obveze da za sve "kritizirane" molim.