blago meni

Isusov Govor na gori iz temelja mijenja dosadašnje vrijednosne ljestvice. Što je dotada u očima svijeta bilo hvale vrijedno i poželjno, Isus proglašava bezvrjednim, a ono odbačeno i prezreno od svijeta, stavlja na prvo mjesto.

"Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!
Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi!
Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!
Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde
te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!
Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu...

"Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!
Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete!
Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!
Jao vama kad vas svi budu hvalili!...

Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima,
blagoslivljajte one koji vas proklinju,
molite za one koji vas zlostavljaju."
Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi,
i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje.
Svakomu tko od tebe ište daj,
a od onoga tko tvoje otima ne potražuj."
(Lk 6, 20-30)

Pretpostavljam da su mnogi od vas ovaj svetopisamski tekst preskočili ili samo letimično "preletjeli" misleći: ma, to smo već stoputa čuli i pročitali. Želimo čuti nešto novo!

Međutim, ovaj govor je najveća i trajna novost u povijesti čovječanstva, koja, premda nam je poznata, još uvijek ni približno nije zaživjela među nama. Ma kad ste čuli nekog da je blagoslivljao svoje siromaštvo ili svoje neprijatelje?

Isusovo učenje uvijek je bilo teško slijediti. Danas je možda još i teže budući da živimo u vremenu kad se sve negativno i problematično predstavlja normalnim i poželjnim, a prave vrijednosti se obezvrjeđuju i proglašavaju ludošću.

Od tog revolucionarnog Isusovog govora do danas malo se toga promijenilo ili bolje reći, ništa se nije promijenilo: umjesto ljubavi prema neprijatelju, vode se besmisleni krvavi ratovi; umjesto opraštanja i tolerancije, promiče se mržnja, osveta, egoizam, gramzljivost i zgrtanje ovozemaljskih dobara. Usprkos zapovijedi i pozivu na ljubav i milosrđe, većina svjetskog stanovništva ne prestaje brisati suze jer živi u bijedi, siromaštvu, bez hrane i lijekova, a bogataši ne daju novac iz svojih ruku... Kao da nikada nisu čuli: Jao vama bogataši....a vjerujem da su mnogi od njih svake nedjelje u crkvi.

Pitam se, što ja mogu učiniti?
U današnjoj teškoj financijskoj situaciji sigurno bih mogla pomoći nekoj obitelji s više djece, pogotovo sada na početku školske godine. Dati pomoć ne od svog viška nego od svoje siromaštine - sjetimo se dara udovice iz Evanđelja.

Isusovo učenje zahtijeva ljubav, suosjećanje i nenasilje:...volite svoje neprijatelje umjesto da s njima ratujete, blagoslivljajte one koji vas mrze i proklinju umjesto da im se osvećujete....
Isusov život od početka do kraja bio je oprečan nasilju i svakom agresivnom ponašanju. Ne samo da On nije bio nasilan, nego je bio i protiv svakog oblika revolucije nasilja kao sredstva da se nešto postigne ili promijeni. Prihvatio je svoj životni status čovjeka sa ruba egzistencije, živio je miroljubivo pomažući svim ljudima bez ikakvih predrasuda obzirom na narodnost, vjeru, društveni položaj, grešnost...
Oštro je ukorio dvojicu Zebedejevih sinova koji su tražili od Njega da spale samarijansko selo koje ih nije primilo: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih? (Lk 9, 52-56). Isus ih pogleda i ukori zbog želje da svoje protivnike unište silom.

A kad je one sudbonosne večeri u Getsemaniju došao Juda sa svjetinom, naoružanom mačevima i toljagama da ga uhvate,"najedamput se jedan od onih što bijahu s Isusom maši rukom, trgnu mač te udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Isus mu reče: Vrati svoj mač na njegovo mjesto, jer svi koji se laćaju mača, od mača ginu! (Mt 26, 51-52)

Potpuno je neopravdana i neistinita tvrdnja, koju sam nedavno pročitala u nekom komentaru, da je Biblija knjiga nasilja, ratova, mržnje, u kojoj teku potoci krvi. To je već kao postala fraza kad se Crkvi nešto želi prigovoriti i oblatiti je. A kad priupitaš dotičnog, na temelju čega i kojih tekstova to zaključuje, onda dobiješ jedan sažalni podsmijeh, jer eto, to svi znaju osim tebe i zato to ne treba dokazivati....

A istina je potpuno drugačija. U izraelskoj povijesti, koju opisuje i Stari Zavjet, bilo je ratova, nepravdi i zločestoća, bilo je loših i dobrih, ali se kroz cijelu tu povijest pripravlja put dolasku Onoga, koji će sve te grijehe uzeti na svoja ramena u znaku križa i cijelom svijetu pokazati novi put - put praštanja, milosrđa, bratstva, tolerancije i bezuvjetne ljubavi.

Mnogi su revolucionari i vođe tijekom povijesti htjeli svim sredstvima, pa i silom, postići uspjeh i pobjedu. I nakon prividnog i privremenog uspjeha nestali su sa svjetske scene doživjevši konačni neuspjeh.
A Krist, koji je izabrao sasvim drugačiji put - put nenasilja, praštanja, poniženja, neuspjeha i smrti - nadživio je sve druge.

To je zaista jedan paradoks, ali taj svijetu nerazumljivi put kojim je išao Krist, ostaje stalan put i Crkve i svakog od nas.