blago meni
29.11.2010., ponedjeljak
Novi početak U našoj kršćanskoj vjeri uvijek me je posebno oduševljavala činjenica, da svaki novi dan donosi mogućnost novog početka. Pala sam i gadno zabrljala; zgriješila i protiv Boga i protiv čovjeka. I što sad? Koje mogućnosti imam? Mogu ostati ležati u blatu, očajavati, mrziti samu sebe i čitav svijet. A mogu se i dići, stresti sa sebe prljavštinu, iskreno se pokajati, primiti Božji oprost i krenuti ispočetka! Nitko ne može tako duboko pasti da ga Božja ruka ne bi mogla izvući. Božja ruka nikad nije prekratka! "Evo, sve činim novo!" (Otk 21,5) "Budu li vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega." (Iz 1,18) To je nešto predivno što svakom izgubljenom i posrnulom čovjeku vraća nadu i osmijeh na lice. Božja milost obnavlja se svakog jutra : "Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svakog jutra." (Tuž 3,22-23) Ima li što divnije od te milosrdne Božje ljubavi, koja je uvijek spremna na opraštanje i koja sve rane svoje djece zacjeljuje očinskim poljupcem? Svi u životu griješimo, posrćemo, spotičemo se i padamo. Ali svi imamo mogućnost da prekinemo sa lošim navikama i da otvorimo novu stranicu u svom životu. Došašće u koje smo zakoračili ovih dana i koje je ujedno i početak nove liturgijske godine, idealna je prilika za jedan novi početak! Mnogi sada preispituju svoj život. Razmišljaju o svojim grijesima, broje svoje nesavršenosti i donose odluke kako eliminirati nepoželjno. Prave se popisi onoga čega se treba odreći i što se ne smije... Osobno mislim da je puno korisnije napraviti jedan pozitivan plan. Umjesto spiska onog što nećemo činiti, napravimo spisak onog što ćemo činiti, a sve kako bismo postali što sličniji našem uzoru Isusu Kristu. Ako previše razmišljamo o svojim pogreškama i stalno se na njih vraćamo, povećava se opasnost da ih opet ponovimo. Ono o čemu puno razmišljamo i govorimo, na neki se način povećava. Zato mislim da je bolje razmišljati o dobrim, pozitivnim i svetim navikama koje želimo usvojiti, umjesto da se stalno vraćamo na svoje slabosti i nesavršenosti iz prošlosti. I jedno pitanje koje mi se stalno vrti u glavi: Koga pozvati na božićni ručak? Ima li za mojim stolom mjesta za siromaha koji mi neće moći uzvratiti? |
